Kralj je bio izbezumljen. Izgubio je bitku protiv neprijatelja. Mnogo njegovih vojnika je palo, a njegova blaga zaplijenjena. Ponižen na bojnom polju, nekada moćni kralj, povukao se u šumu i pronašao utočište u jednoj pećini.
Naslonivši se na kamen koji je bio vlažan i hladan, kralj primijeti malog crnog mrava kako se bori da ponese žitaricu uz, za njega, veliki nagib. Bjelina žitarice se isticala u tamnoj sjeni mrava koji se borio da balansira težinu žitarice svojim ustima i prednjim nogama. Zid je bio klizav i prvi pokušaj mrava nije uspio. Žitarica mu ispade i pade na tlo.
Neustrašiv, mrav se ponov vrati, uze žitaricu i ponovo krenu u napornu avanturu uz klizavi zid pećine. Ovaj put, mrav se odlučio da pokuša iz daljine, centimetar ili dva, ali izgubi kontrolu žitarice koja se prevali i ponov pade.
Nazad po žitaricu, mrav odlučno krenu. Postavio se u pravilan ugao i gurnu žitaricu po treći put. Sreća nije na mravovoj strani. Žitarica ispade ponovo.
Proces se odvijao čak sedam puta. Svaki put, mrav bi iznova krenuo, ne obeshrabljujući se porazima iz prošlosti. Sedmi put, pronašao je način i uspješno doveo žitaricu na svoju destinaciju.
Kralj, inspirasan malim mravom, zapita se: "Šta ovaj mrav pokušava da me nauči?", "Ako se mali mrav može toliko truditi da ponese jednu žitaricu, zasigurno mogu i ja sa svojom odlučnošću da povratim svoj tron!".
Kralj odluči da se pregrupiše i nastavi borbu. Kretao se od zaseoka do zaseoka, od sela do sela, od grada do grada, pozivajući ljude da mu se pridruže u borbi protiv nasilnika. Brzo ih je okupio i istrenirao moćnu vojsku. Marširao je naprijed i u odlučnoj borbi pobijedio neprijatelje i povratio svoj tron.
Čovječanstvo je rođeno da radi i bori se. Duša nikada ne smije odustati od svoje borbe da pronađe Božiju Prisutnost kroz znakove u prirodi, u historiji i u sopstvenoj suštini. To je neprekidna, bezgranična, beskrajna borba dok duša ne ode sa ovog svijeta i sretne Njega. Allah je milostiv prema onima koji strpljivo teže tome i ustraju na tom putu. Ovo je suštinsko značenje sabura.
Nazeer Ahmed
Comments